Izabrane pesme



OTIĆI

Otići kao zauvek, otići među lišće,
da svaki zgažen list postane otkriće.

Ili na rečici, po vlažnom povetarcu,
kao Hemingvej, s pecaljkom u čamcu.

Na ivici šume, kućica stara.
Od ljudi viđati samo poštara.

Izgleda nedostižno, kao iz sna,
da veza sa svetom budu samo pisma.

Otići u selo na najvišoj planini,
ili postaviti šator na šumskoj ledini.

Među bagrenje, ili sred hrastovca, lipara –
bez časovnika, bez kalendara.



SEPTEMBAR

Dodir je susret dva izbegla srca,
dva boga, straha, dva iskrala skoka.
Ledna ti šaka. Pogled drhti. Jurca
planinski potok naših krvotoka.

Na novoj klupi, kraj tek dignutog
bronzanog kipa Jovana Ristića,
dok hladan vetar duvo je u rog,
zbunjeno nam se približiše bića.

Daleka nam je sva gradska galama,
a šum je travke – šum među granama.
Stari kameni most leži kraj nas –
okamenjuje svaki slab nam glas.

Pod tvojom kožom, snežnom kao svila,
ramazanski je bila povučena
tvoja misao. I moja je bila.
Tek jedna šetnja. Tek osvitnost trena.



KNJIGE IZ BIBLIOTEKE

Knjiga iz biblioteke je uvek drugačija –
uvek je svaka ista knjiga drugačija,
što starija to autentičnija.
Govori o mnogim pokolenjima đaka
koji su čitali istu lektiru.
Govori o negdašnjim devojkama –
gimnazijalkama ili studentkinjama,
koje su ispisivale, dopisivale, prepisivale
stihove na praznim stranicama knjige.
Sa tim stihovima bih obično počeo
ili završio čitanje.
To su laki stihovi,
ljubavne poruke sročene u rimu.
Svoju čežnju su oglašavale
mlade zaljubljenice,
ali i zaljubljenici.
Na jednom listu je ispisan i datum –
15/I/1923.
Nije to loše u konkurenciji brojeva
sa loto izvlačenja,
ili sistema sportske prognoze,
koji su, takođe, nacifrani između korica.
Ali, i kakav loš stih, s docrtanim srcem,
katkad me i takav stih dotakne.



KNJIGA PROTIV KOMARACA

Uzeo sam jednu zbirku pesama
i njome potamanio
čitav legion komaraca u sobi.
Ta knjiga je idealna
za ubijanje komaraca – plastificirana, tanka,
s teškim papirom, prikladna za ruku.
Ne mislim da sam time
učinio nešto loše.
Naprotiv, iskreno bih voleo
kada bi neko i mojom knjigom
tamanio komarce ili muve –
tako bi mi postao prećutan saveznik.
Ja tu glatku, praktičnu knjigu
posle svake ratne upotrebe
obavezno očistim –
dobro je održavam.
Autor knjige kojom ubijam komarce
na promociji je čitao stihove
upravo iz ovog primerka.
Dao mi je tu knjigu kao uzdarje,
jer sam mu prethodno,
kao uvaženom pesniku,
poklonio svoju zbirku.
Pesme iz te knjige
zaista su mi se dopale.
Ako neko misli da se ipak rugam,
nek zna da sam na moru
stotine komaraca pobio Enejidom.
Mada, priznajem da u tom slučaju
nisam doneo baš najbolju odluku,
jer ta knjiga nije plastificirana,
a još je bila svetlih hrapavih korica.
Tako su ostale krvave fleke na njoj,
kao loša uspomena s mora.



ULIČNI PRODAVAC

Na ivičnjaku je prostro robu,
zapalio cigaretu, seo na travu.
Pomalo merka svaku osobu
što prošeta na njegovu stranu.

Unervozi se zbog slabog prometa,
tad narodne stihove stvara sam.
Protesni glas, dalekog dometa,
unosi živost u pust gradski dan.

„Čarape, sapuni, žice, mušeme –
’ajte žene kod mene da vam srce ne vene!”

Pomene u stihu i državni poredak
i najistaknutije glavare sveta.
Ponekad postane posebno jedak,
umukne kada sâm sebi smeta.

Pogled mu se često sa daljinom spoji,
prodavac se trgne tek u otpozdravu.
I na kiši uporno stoji,
samo što kesu navuče na glavu.



KULTURNJACI

Prokažen sam od podlaca –
možda je tako moralo da bude.
I u praksi shvatih mudraca
što je tražio svećom ljude.

Na vrhu brda haraju zveri,
ispod brda kolaju ovce.
Svi su skloni epskoj neveri –
da oklevetaju iskrene borce.

Ako sam mlad nisam ovca,
ako sam pesnik nisam zver.
Nije mi baš stalo do novca,
niti da budem ičiji ker.

Redak je čovek u čoporu i stadu –
kao zalutali svitac u gradu.



JESENIK

1

Jesen sedi sa mnom
pred kafanom, kraj breze.
Pijemo već odavno,
uz vetar kao meze.

I kad se u pivu
iskrenu u peni skriju,
jesen u tom tkivu
prepozna poeziju.

2

Bez obzira na vreme,
vidikom žene klize.
Poneka se okrene
sa smeškom Mona Lize.

Ako tik kraj njih
buzdovan padne s neba,
nek znaju da im korak tih
to kesten smelo vreba.

3

Pogled leti svuda,
nigde da se zadrži.
Tražim pravac kuda
bit jeseni se sadrži.

Ali za list što se odbi
od grane, kao suza,
ako je umesno, molio bih
bar malo aplauza.



ZAPITANOST IZ DALEKA

Noć iz sećanja – sa cvrčkom, sa sovom,
živ mrak nad šumskom parohijom.
Kakvo je nebo sada nad Kosovom
i nad ostavljenom Metohijom?

Ovde je već hladno u ranoj jeseni.
Da li je hladna noć i u Peći?
Da li je Drim i dalje ledeni –
ko će mi o njemu štogod reći?

Gde su planine kad nas više nema,
i sela, što će prvi sneg da sravni?
Da l posečen voćnjak u pustari drema?
Kažu – proziran je veo ovih tajni.

U noći ne želim jetke odgonetke,
sada se pitanje sa pitanjem bori!
Vetar će nositi lišće, kao letke,
na njemu će pisati svi odgovori.



SRBIJA

Zemaljsku Srbiju kako da sanjam –
i u mom snu joj je dogorela sveća.
Želim da bude sve manja i manja,
da, konačno, skine teret s pleća.

Nek se prognaniku ugasi nadanje,
nek ruke više ne diže put neba.
Nek Srbije bude još manje, sve manje,
na kraju, da više nikome ne treba.

Ako je to ceh još iz prapostanja,
nek nam zemlja bude veveričji log.
Nek Srbija bude još manja, sve manja,
nek bude, već jednom, to što hoće Bog.



POSLANICA

Rukopis nam se nije promenio –
i dalje pišemo kao livadu da kosimo.
Ni sni se nisu promenili. Opet sam usnio:
Bela nedelja, a mi stare maske nosimo.

I sva okolica je ostala ista –
kome se ko podredio – to je pitanje.
Ponekad, od lampe blesne olovka čista
i iznova povest znanu pruži pred svitanje.

Sve nakićeno ište pobednički lovor,
ne sluteći da ostaće kao bostan sparen.
Vratimo se malo na jednostavan govor –
ma koliko svet bojili – ostaće isto šaren.